SAMO 3.000,00 € – ZATRAŽENO PREISPITIVANJE ODLUKE OD VRHOVNOG SUDA RH

U nedavnoj odluci Županijskog suda u Sisku iz ožujka 2026. godine, Gž-852/2025-2 zauzeto je shvaćanje, kako tužitelju zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći i koja je dovela do 5 % smanjenja životnih aktivnosti uslijed posljedice ozljede vratne kralješnice te da je tužitelju onemogućeno daljnje bavljenje sportom na vrhunskoj razini atletike i da nije mogao pristupiti na natjecanjima najviše razine, na Svjetsko prvenstvo u Dohi 2018. te kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokyu, dosudio neimovinsku štetu u visini od 6.200,00 €, te je odbio da se dosudi 14.000,00 eur-a, (100.000,00 kn) za takvu povredu osobnih prava. Dakle, za Županijski sud u Sisku, prekid vrhunske atletske karijere ima vrijednost manju od 3.000,00  €, što je za tužitelja bila stravična vijest.

U ovom postupku od strane sudova nesporno utvrđeno postojanje uzročne veze između ozljeđivanja tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi i nastupa nemogućnosti daljnjeg aktivnog bavljenja atletikom (na visokoj natjecateljskoj razini), koju je tužitelj kao aktivni sportaš-natjecatelj trenirao desetak godine te prije ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju u više atletskih disciplina ostvario značajne uspjehe i medalje na brojnim domaćim međunarodnim natjecanjima (priznat mu je i status tzv. vrhunskog sportaša). Pri tome je sud posebno imao u vidu iskaz svjedokinje Lj. Ć. (dugogodišnje atletske trenerice), koja je u svom iskazu u bitnom navela da tužitelj  naknadno više nikada nije mogao dostići raniju razinu, odnosno provoditi potrebni volumen treninga koji bi mu omogućio vraćanje na sportsku razinu na kojoj je bio prije ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi, zbog čega je tužitelj (za kojeg svjedokinja ističe da je predstavljao svojevrsni model šampiona u atletici te da ga je izvjesno očekivala uspješna karijera u seniorskoj konkurenciji te nastup na Svjetskom prvenstvu u Dohi 2019. te  kvalificiranje za Olimpijske igre u Tokiju) u konačnici ispao iz sustava svih natjecanja i selekcija Atletskog saveza.

Protiv takve odluke podnesen je zahtjev za dopuštenost revizije jer je očito kako je sud II. stupnja pogrešnim pravnim pristupom ograničio pravo oštećene osobe na naknadu neimovinske štete koja mu pripada po odredbama ZOO-a, a osobito kada se pozvao na jednakost svih pred sudom u pogledu dosude naknade neimovinske štete te da je društveno neprihvatljivo (lukrativno) dosuditi previsoku naknadu za prekid sportske karijere uslijed povrede tijela. Pravno shvaćanje suda II. stupnja o pristupu određivanja visine naknade u potpunoj je suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH kada su u pitanju kriteriji za određivanje visine naknade neimovinske štete.

 Pravno shvaćanje suda II. stupnja u suprotnosti je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH, u daljnjem tekstu VS RH, posl br. Rev 724/2013 iz kojeg proizlazi kako na visinu naknade relevantan utjecaj imaju težina povrede i konkretne okolnosti slučaja, ponekad u tolikoj mjeri da mogu opravdati odluku suda kojom odstupa od iznosa određenih Orijentacijskim kriterijima dosudom gotovo dvostrukog većeg iznosa, imajući u vidu da je za duševne boli zbog 100 % smanjenja životnih aktivnosti dosuđen iznos od 1.300.000,00 kn, 172.539,65 €, a primjenom Orijentacijskih kriterija trebalo je suditi iznos od 100.000,00 €.

Nadalje, može se zaključiti da sudovi trebaju voditi računa o potrebi individualizacije naknade štete, a što je VS RH više puta naglašavao u svojim odlukama naglašavajući kako kod dosude neimovinske štete ne postoje precizna mjerila koja bi određivala njenu visinu, primjerice u odluci VS RH, Rev 2453/13-2 29. kolovoza 2017. godine.

Za pravilno odlučivanje o osnovi i visini naknade neimovinske štete sud će voditi računa i o drugim činjenicama, koje su možda najbolje sublimirane u odluci VS RH, Rev 517/2010, u kojoj taj Sud navodi bitne činjenice koje je potrebno uzeti u obzir:  „Naime, jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i raznih oblika duševnih boli (smanjenje životnih aktivnosti, naruženost), imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a pored ostalog treba voditi računa i o životnoj dobi, vrsti zanimanja (profesiji) oštećenika i sl. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete postupio upravo u skladu s naprijed navedenim pravnim shvaćanjem – dakle, predmetni slučaj je upravo individualiziran u skladu s tim pravnim shvaćanjem revizijskog suda.“

Konačno, VS RH dodatno naglašava da stavak 2. članka 1100. ZOO-a ne predstavlja konačan niz kvalifikatornih okolnosti o kojima bi sud vodio računa prilikom dosude naknade. Tako VS RH u odluci broj Rev 1168/2010 od 15. listopada 2013. godine navodi: „Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO/05 u slučaju povrede prava osobnosti (čl. 1046. ZOO u vezi s čl. 19. st. 2. ZOO) sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema stavku 2. navedenog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha. S obzirom na sadržaj citirane odredbe jasno proizlazi da kriterij odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade, i njezina visina (jačina i trajanja fizičkih boli, duševnih boli, straha) nisu kao što je to bilo prema odredbi čl. 200. ZOO/91 samostalan taksativno određen oblik nematerijalne štete. Stoga kvalifikatorne okolnosti prema čl. 1110. ZOO/05 nisu dakle ograničene kao ni sami oblici povreda prava osobnosti navedenih u čl. 19. st. 2. ZOO (povreda prava na život, slobodu, tjelesno i duševno zdravlje i dr.), pa stoga duševne boli kao kvalifikatorna okolnost mogu predstavljati i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, kao i svekolike druge duševne boli koje sud prihvati kao pravno odlučne.“

Stoga će Vrhovni sud RH trebati odgovoriti na pitanja:

„Je li tužitelju, pored naknade za duševne boli u omjeru od 5 % zbog smanjenja životnih aktivnosti uslijed povrede vratne kralješnice, pripada pravo na naknadu za duševne boli zbog prekida bavljenja vrhunskom atletikom i nemogućnošću nastupa na najvišem stupnju natjecanja, (VS RH, Rev 1168/2010)  ili se radi tek o činjenici, okolnostima slučaja, o kojoj sud treba voditi računa prilikom dosude naknade neimovinske štete?“

„Je li tužitelju pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti samo za povredu tjelesnog i duševnog zdravlja uslijed povrede tijela, ili mu pored tih povrijeđenih osobnih prava, pripada i pravu na naknadu za povredu razvoja vlastite osobnosti i prava na slobodan izbor životnog poziva i zanimanja u slučajevima kada je štetnom radnjom prouzročena nemogućnost bavljenja vrhunskim sportom – vrhunskom atletikom, uz oduzetu šansu za sudjelovanje na vrhunskim natjecanjima, ili se tek radi o činjenici, okolnosti slučaja, o kojoj sud treba voditi računa prilikom dosude naknade neimovinske štete?“

U očekivanju odluke…..

U Zagrebu, 19. travnja 2026. godine